{"id":19305,"date":"2025-03-26T07:56:46","date_gmt":"2025-03-26T07:56:46","guid":{"rendered":"https:\/\/cir-icbp.com\/?p=19305"},"modified":"2025-03-31T18:05:10","modified_gmt":"2025-03-31T18:05:10","slug":"snaga-tijela-u-psihoterapiji-enesa-mahic-o-tjelesnoj-psihoterapiji-i-integrativnom-pristupu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/snaga-tijela-u-psihoterapiji-enesa-mahic-o-tjelesnoj-psihoterapiji-i-integrativnom-pristupu\/","title":{"rendered":"Snaga tijela u psihoterapiji: Enesa Mahi\u0107 o tjelesnoj psihoterapiji i integrativnom pristupu"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

(*Objavljeno na portalu <\/a>budidobro.com<\/a>, 2. velja\u010de 2025.<\/a>)
<\/em><\/p>

Snaga tijela u psihoterapiji: Enesa Mahi\u0107 o tjelesnoj psihoterapiji i integrativnom pristupu<\/h2>

Kako tijelo pamti na\u0161e emocionalne do\u017eivljaje i kako ih kroz psihoterapiju mo\u017eemo osloboditi? Enesa Mahi\u0107<\/strong>, psihologinja i edukatorica tjelesne psihoterapije, ve\u0107 vi\u0161e od dva desetlje\u0107a istra\u017euje ovu povezanost kroz rad s klijentima i edukaciju budu\u0107ih terapeuta.<\/p>

Kao suosniva\u010dica Centra za integrativni razvoj \u2013 ICBP (CIR \u2013 ICBP),<\/strong> <\/a>predano radi na razvoju tjelesno orijentirane psihoterapije u Hrvatskoj i regiji. CIR ICBP je akreditirani trening institut<\/strong> koji odr\u017eava petogodi\u0161nju edukaciju iz integrativne tjelesne psihoterapije kao i dvogodi\u0161nji program osobnog razvoja u Zagrebu, Rijeci, Beogradu i Budimpe\u0161ti.<\/p>

Na\u0161a urednica, Indira Juratek<\/a>,<\/strong> razgovarala je s Enesom koja nam je otkrila kako je zapo\u010dela njezina ljubav prema psihoterapiji, za\u0161to je i tijelo va\u017eno u terapijskom procesu i kako kroz pokret, ples i svjesnost mo\u017eemo do\u0107i do dublje transformacije.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Kako se u tebi rodila ljubav prema psihoterapijskom radu? Kada je to krenulo i kuda te do sada dovelo?<\/strong><\/h4>

U svojim ranim dvadesetima sam se intenzivno bavila razli\u010ditim metodama suvremenog i svjesnog plesa i povremeno bi mi se u dugotrajnijem ili intenzivnijem plesu pojavile tjelesne i osje\u0107ajne reakcije koje nisam prije susretala i koje nisam znala objasniti. Traganje za odgovorima me dovelo do tjelesne psihoterapije, psihoterapijskog pravca koji se bavi interakcijom tijela i psihe.<\/strong> Potpuno fascinirana svime \u0161to sam iskusila i nau\u010dila, upisujem edukaciju u Francuskoj, a zatim zajedno s Laslom Pinterom<\/strong> organiziram prvi trening tjelesne psihoterapije u Hrvatskoj na kojem smo oboje bili asistenti.<\/p>

Kamo me to dovelo? Do toga da ve\u0107 vi\u0161e od 20 godina u kontinuitetu radim posao koji obo\u017eavam i koji je podjednako uzbudljiv, kreativan i duboko smislen. Posao koji ne dozvoljava stagnaciju: ako \u017eelim kvalitetno raditi s ljudima, imam obavezu kontinuirano se educirati i usavr\u0161avati, ali i raditi na svojim osobnim temama. Ulazak u tu\u0111i unutarnji svijet je privilegij i du\u017enost je terapeuta raditi na svemu \u0161to nam potencijalno ote\u017eava nepristrano i suosje\u0107ajno pra\u0107enje i vo\u0111enje klijenata s kojima radimo.<\/p>

Popratni neo\u010dekivani benefit ovog rada je da sam ve\u0107 godinama i privatno i poslovno naj\u010de\u0161\u0107e okru\u017eena ljudima koji imaju iskustvo psihoterapije pa sebi i svijetu pristupaju zrelije i odgovornije, otvorenog uma, iskreno, ali s po\u0161tovanjem. Beskrajno sam zahvalna za taj bubble divnih suradnika, kolega i prijatelja.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Ti i Laslo Pinter ste za\u010detnici tjelesne psihoterapije u Hrvatskoj te ste zajedno osnovali Institut CIR ICBP na temelju dvadesetogodi\u0161nje suradnje, prakse, istra\u017eivanja i podu\u010davanja. Kroz programe Centra za integrativni razvoj pro\u0161lo je tisu\u0107e ljudi. \u0160to Institut danas nudi?<\/strong><\/h4>

Nudimo dvogodi\u0161nji program za osobni razvoj, petogodi\u0161nju edukaciju iz tjelesne psihoterapije, ljetni retreat, kao i niz predavanja i otvorenih jednodnevnih radionica.<\/strong><\/p>

Kroz program osobnog razvoja dvije godine teorijski i iskustveno prolazimo osnovne postavke tjelesne psihoterapije iz pozicije klijenta \u2013 sve \u0161to u\u010dimo, istovremeno istra\u017eujemo i kroz osobno iskustvo. Na tre\u0107oj godini edukanti mijenjaju poziciju i po\u010dinju u\u010diti kako sve \u0161to su nau\u010dili i isprobali na vlastitoj ko\u017ei, mogu po\u010deti koristiti kao alate za psihoterapijsku podr\u0161ku drugima te to znanje postupno \u0161ire i produbljuju.<\/p>

Dok su kratka predavanja i radionice prilika za upoznavanje s tjelesnom psihoterapijom, ljetni retreat na Lo\u0161inju<\/a> <\/strong>je poslastica i nama i polaznicima \"\ud83d\ude42\" Svatko iz tima nudi po jednu trosatnu radionicu u skladu sa zajedni\u010dkom temom retreata, a sve to u prelijepom okru\u017eenju na doslovno par koraka od mora. Mi kao tim tako\u0111er tada provodimo vrijeme zajedno \u2013 idemo jedni drugima na radionice, zajedno kuhamo, sun\u010damo se, odmaramo, planiramo nove projekte\u2026 Pred nama je jo\u0161 dosta projekata koje zajedno lagano \u201ekuhamo\u201c i uvijek mi je divno vidjeti koliko ljubavi i strasti cijeli tim osje\u0107a prema ovom radu.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Retreat tjelesne psihoterapije NESALOMLJIVO<\/a><\/p>

Svi su \u010duli za psihoterapiju, ali tjelesna psihoterapija je mnogima jo\u0161 uvijek nepoznanica. Mo\u017ee\u0161 li na\u0161im \u010ditateljima objasniti \u0161to je zapravo tjelesna psihoterapija?<\/strong><\/h4>

Moj je dojam da je i psihoterapija kod nas zapravo nepoznanica \u2013 mo\u017eda su svi \u010duli za taj pojam, ali mnogi imaju krivu predod\u017ebu o tome \u0161to psihoterapija zapravo jest. Neke od glavnih krivih pretpostavki su da na psihoterapiju isklju\u010divo idu ljudi koji imaju ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem ili da je posao psihoterapeuta da vas saslu\u0161a i ka\u017ee vam \u0161to biste trebali napraviti.<\/p>

Kao \u0161to je bolje oti\u0107i lije\u010dniku dok jo\u0161 imamo bla\u017ee simptome ili pospremiti ku\u0107u prije nego je u potpunom kaosu, tako je i bolje i\u0107i na terapiju prije nego problem toliko naraste da nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju. A psihoterapeut zapravo ne govori \u0161to trebate raditi, nego vam poma\u017ee da druga\u010dije sagledate situaciju u kojoj se nalazite, daje vam podr\u0161ku da osjetite i ono \u0161to vam je te\u0161ko osjetiti te da s tim \u0161irim razumijevanjem i novim iskustvom sami do\u0111ete do rje\u0161enja za svoj problem.<\/strong><\/p>

\u00a0<\/p>

Tjelesna psihoterapija podrazumijeva uklju\u010divanje tijela u psihoterapijski proces.<\/strong> Tijelo je sudjelovalo u apsolutno svakom iskustvu koje smo ikad imali, \u010dak i ako se tog iskustva vi\u0161e svjesno ne sje\u0107amo. Za\u0161to je onda povezivanje tijela i emocija relativno novija pojava u psihoterapiji? Trebamo se sjetiti da se po\u010detkom psihoterapije smatra psihoanaliza, nastala krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a. Viktorijansko doba nije bilo blagonaklono prema tijelu i ekspresiji. Postoji \u0161ala da su se u to doba tkaninom prekrivale i no\u017eice klavira jer su izgledale presugestivno, a pokazivanje gle\u017enja u javnosti se smatralo skandaloznim. U samim korijenima psihoterapije, tijelo nije moglo dobiti mjesto koje zaslu\u017euje i bila su potrebna desetlje\u0107a da ga kona\u010dno po\u010dnemo prepoznavati kao va\u017ean faktor u psihoterapijskom radu.<\/p>

Povezanost emocija i tijela zapravo svi poznajemo<\/strong> \u2013 \u201eleptiri\u0107e\u201c u trbuhu<\/strong> kad smo zaljubljeni ili nervozni, stezanje vilice ili \u0161aka<\/strong> kad smo ljuti, stegnutost ramena ili le\u0111a<\/strong> na kraju stresnog dana, izdah olak\u0161anja<\/strong> kad do\u0111emo osobi koja nas voli, te\u017eina u grudima<\/strong> kad nekoga izgubimo\u2026<\/p>

Na tjelesnoj psihoterapiji \u0107ete uvijek biti potaknuti da ostanete prisutni s tjelesnim senzacijama, nekad \u0107ete biti pozvani da i tjelesno izrazite emocije o kojima govorite, a nekad \u0107emo kroz dodir i pokret pomo\u0107i tijelu i emocijama da se umire i stabiliziraju.<\/strong> Kad govorimo o tijelu, govorimo o \u017eiv\u010danom sustavu i cijelom nizu gotovo neprimjetnih, nevoljnih reakcija koje tjelesnom psihoterapeutu daju signale kako je osoba s kojom radi. Kroz osvje\u0161tavanje tjelesnih reakcija i kroz razli\u010dite intervencije, poma\u017eemo \u017eiv\u010danom sustavu, tj. tijelu, da se bolje nosi sa stresom, da bude \u017eivlje, sigurnije, opu\u0161tenije. Time dugoro\u010dno mijenjamo i svoj pogled na \u017eivot: sjetite se kako vam izgleda svijet i drugi ljudi kad ste pod stresom, a kako kad ste radosni i mirni.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Koje su prednosti tjele<\/strong>sne psihoterapije u odnosu na neke druge (psiho)terapijske pravce?<\/strong><\/h4>

Nezahvalno je uspore\u0111ivati razli\u010dite psihoterapijske pravce jer pristup koji se poka\u017ee koristan jednoj osobi, nipo\u0161to ne mora funkcionirati za drugu. Kao netko tko je i dan-danas zaljubljen u tjelesnu psihoterapiju, meni \u0107e to uvijek biti prvi izbor, ali sam imala sjajne rezultate i kad sam i\u0161la npr. na Gestalt ili psihodramu. Va\u017eno je da s terapeutom \u201ekliknemo\u201c i da terapija nudi pravi omjer rasta i podr\u0161ke u na\u0161oj zoni sigurnosti i ugode.<\/strong><\/p>

Rad s tijelom u psihoterapiji nam omogu\u0107ava da lak\u0161e do\u0111emo do svog nesvjesnog materijala,<\/strong> \u0161to zna\u010di da mo\u017eemo pristupiti i situacijama kojih se svjesno ne sje\u0107amo ili koje su se desile u ranom djetinjstvu kad jo\u0161 nismo imali rije\u010di za opisivanje iskustava koje do\u017eivljavamo. Kad se radi o psihosomatskim bolestima (simptomima koji proizlaze iz utjecaja psihi\u010dkih faktora na tijelo) ili radu s traumom, uklju\u010divanje tijela u psihoterapijski proces je tako\u0111er logi\u010dan izbor.<\/p>

I opet \u0107u ponoviti \u2013 ne postoji one-size-fits-all<\/em> pristup kad se radi o ljudskoj psihi.<\/strong><\/p>

\"\"<\/a><\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Kao terapeut stava sam da s osobnim razvojem i radom na sebi trebamo raditi i onda kada smo dobro, kako bismo stvorili resurse za te\u0161ka razdoblja i izazove, ali i kako bismo u trenutcima kada imamo vi\u0161e kapaciteta lak\u0161e mogli proraditi neke momente koje smo pohranili u sebi na bilo kojem nivou. Kako nekome tko ima relativno zdravo tijelo objasniti za\u0161to je i s njim (i tijelom) potrebno raditi na ovaj na\u010din?<\/strong><\/h4>

Sla\u017eem se s tobom \u2013 najbolje vrijeme za psihoterapiju je prije nego se dogodi velika \u017eivotna kriza,<\/strong> no u ljudskoj je prirodi da te\u017ei trenuta\u010dnom zadovoljenju. Pojednostavljeno re\u010deno, dio mozga koji tra\u017ei trenuta\u010dno zadovoljenje nam je stariji i poznatiji od dijela koji je u stanju planirati i odgoditi u\u017eitak.<\/p>

Kada je \u017eivot relativno ugodan i siguran, ve\u0107ina nas ne\u0107e imati potrebu bilo \u0161to mijenjati i obe\u0107anje neke bolje budu\u0107nosti nam ne\u0107e biti dovoljno da se pomaknemo iz komforne sada\u0161njice. I to je OK.<\/p>

Nekad je upravo kriza potrebna da bismo se pomaknuli s mrtve to\u010dke i napravili korake koje odga\u0111amo.<\/strong> U kineskom pismu znak za krizu se sastoji od dviju rije\u010di: opasnost i to\u010dka promjene. Mnogima od nas je potrebna kriza da bismo rasli, nekad nam je potrebno bolno tijelo kako bismo nau\u010dili cijeniti i brinuti se za svoje zdravlje. Iz tog razloga ne mislim da ikoga trebamo nagovarati na psihoterapiju, tjelesnu ili bilo koju drugu \u2013 svatko ima svoj ritam i svoju motivaciju.<\/strong><\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Kao biologinja i kroz formalno obrazovanje, a i kroz promatranje pona\u0161anja \u017eivotinja u prirodi, puno puta sam se zapitala kako je mogu\u0107e da \u017eivotinje koje su gotovo svakodnevno izlo\u017eene smrtnim opasnostima \u017eive svojevrsni zen i bez znakova traume? Znam da je i dr. Peter Levine, osniva\u010d Somatic Experiencinga, primijetio da se sisavci koji slobodno \u017eive u prirodi druga\u010dije nose sa stresom od ljudi. Prilikom poha\u0111anja \u0161kole Energetske medicine nau\u010dili su nas da je to zato \u0161to se \u017eivotinje mogu resetirati, za razliku od ljudi koji u vrlo ranoj \u017eivotnoj dobi gube taj mehanizam te ulaze u takozvani fight-flight-freeze (borba-bijeg-zamrzavanje). Kako Somatic Experiencing mo\u017ee konkretno pomo\u0107i kod ovih obrazaca?<\/strong><\/h4>

Ako pogledamo povijest ljudske vrste, lako \u0107emo do\u0107i do zaklju\u010dka da trenutno \u017eivimo bolje od ve\u0107ine na\u0161ih predaka: ne stradavamo tako \u010desto od nasilja ili lako izlje\u010divih bolesti, djeca nam dobivaju bolju skrb, imamo vi\u0161e osobne slobode, udobnosti i sigurnosti\u2026 Na\u0161e tijelo, tj. na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav, je evoluiralo kroz pre\u017eivljavanje brojnih te\u0161kih iskustava te se zna nositi sa stresom.<\/p>

Istovremeno, ovo je vrijeme kad koristimo svoja tijela manje nego ikada prije. Ve\u0107ina ljudi ne \u017eivi u skladu s prirodnim ritmovima: ne budimo se kad smo naspavani, nego kad moramo; ne jedemo samo kad smo gladni, nego nam je hrana dostupnija nego ikad prije pa je koristimo i za umirenje; ve\u0107ina nas se ne kre\u0107e redovito na na\u010din kako nas je priroda dizajnirala nego satima sjedimo u zatvorenim prostorima pod umjetnim svjetlom, izlo\u017eeni smo brojnim podra\u017eajima, a vrlo je malo rastere\u0107enja i praznog prostora.<\/p>

I \u017eivotinje koje spominje\u0161, u zato\u010deni\u0161tvu gube svoj zen i po\u010dinju se pona\u0161ati neuroti\u010dno, anksiozno ili depresivno. Mnogi od nas su zato\u010deni u naizgled \u201enormalnim\u201c \u017eivotima, nesvjesni da normalno zna\u010di uobi\u010dajeno, ali ne nu\u017eno i zdravo.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Signali za borbu\/bijeg\/zamrzavanje nisu gre\u0161ka koja se javlja kad se ne znamo regulirati, nego su evolucijski dar:<\/strong> u njima je kapacitet na\u0161eg \u017eiv\u010danog sustava da reagira u skladu sa situacijom u kojoj se nalazi. Ako zakora\u010di\u0161 na pje\u0161a\u010dki prijelaz, a prema tebi juri auto, unutarnji signal da pobjegne\u0161 ti mo\u017ee u milisekundi spasiti \u017eivot. Ljudi koji su do\u017eivjeli napad opasne \u017eivotinje ili ozbiljnu nesre\u0107u \u010desto prijavljuju nedostatak ikakvog osje\u0107aja boli u trenutku dok se to doga\u0111a \u2013 tijelo se pobrine da nas anestezira kad je to potrebno.<\/p>

Problem je ako tijelo nema priliku rasteretiti se jednom kad opasnost pro\u0111e,<\/strong> ako je input daleko ve\u0107i od outputa i ti signali se pomije\u0161aju. Smrzavamo se kad bi bilo adekvatno pobje\u0107i ili bje\u017eimo i kad situacija nije opasna. Mo\u017eda trebam odgovoriti na jedan obi\u010dan mail, ali moje tijelo reagira kao da se pripremam na borbu o\u010di u o\u010di s predatorom? \u017delim pospremiti stan, ali me ve\u0107 danima paralizira prividna zahtjevnost tog projekta? Odem na godi\u0161nji odmor i ne mogu se samo opustiti, nego ga popunim s 1001 aktivno\u0161\u0107u jer mi opu\u0161tanje i neaktivnost stvaraju nelagodu?<\/p>

Somatic Experiencing<\/strong> nas u\u010di kako se povezati s gotovo neprimjetnim reakcijama tijela, kako ih mo\u017eemo prepoznati i mapirati te time polako i po\u010deti svjesno upravljati njima.<\/strong> Konkretno \u2013 kako mogu tijelo koje je prestimulirano svjesno dovesti u stanje u kojem se mo\u017ee samo iznutra regulirati. Kad nismo u borbi, bijegu ili zamrzavanju, povezaniji smo s okolinom (a ne s izvorom potencijalne opasnosti) i do\u017eivljavanje okoline kroz tijelo, kroz osjetila, stvara vi\u0161e opu\u0161tanja i sigurnosti.<\/p>

Npr. probajte u ovom trenutku nakratko zatvoriti o\u010di i osjetiti kako je va\u0161e tijelo. Zatim u\u010dinite tri stvari: 1. potpuno opustite i omek\u0161ajte trbuh, 2. spustite ramena da se malo udalje od u\u0161iju i 3. odvojite jezik od nepca pa potpuno prirodno di\u0161ite par trenutaka. Primijetite ima li razlike. Ve\u0107ini ljudi ova sitna intervencija stvara instant opu\u0161tanje, neki \u0107e mo\u017eda i zijevnuti. Sjetite se ovo ponoviti idu\u0107i put kad ste napeti i pod stresom.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

T<\/strong>erapijski rad provodi\u0161 i kroz Ekspresivnu art terapiju i ti si prva osoba koju znam da to radi. Kako ovakav vid terapije funkcionira i za koga je namijenjen?<\/strong><\/h4>

Art terapiju<\/strong> primarno koristim kao nadopunu tjelesnoj psihoterapiji. Nekad je to najbr\u017ei na\u010din da eksternaliziramo svoj unutarnji konflikt, da mu damo formu i promatramo ga izvana.<\/strong><\/p>

Klijenta se obi\u010dno pozove da kroz simbole vizualno prika\u017ee dilemu s kojom dolazi u terapiju. Zatim ga ohrabrujemo da stupi u komunikaciju s razli\u010ditim dijelovima svog arta, da im pridru\u017ei rije\u010di, pokret, zvuk\u2026 Kroz tu interakciju i ekspresiju, kao i povezivanje sa stvarnom situacijom, transformaciju prolaze i art i klijent.<\/p>

Za izradu arta nije potrebna nikakav umjetni\u010dki talent, mogu ga raditi i djeca i odrasli. Mo\u017ee biti sjajan alat za klijente koji se te\u0161ko verbalno izra\u017eavaju.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Odr\u017eava\u0161 i plesne radionice. Kako to funkcionira? Za\u0161to i kako se ple\u0161e na tvojim radionicama?<\/strong><\/h4>

Ples je moja prva ljubav<\/strong> i na plesnim radionicama, koje vodim vi\u0161e od 20 godina, koristim kombinaciju tjelesne psihoterapije i metode svjesnog plesa pod nazivom 5Ritmova.<\/strong> U ovom plesu se ne bavimo u\u010denjem koraka i koreografija, vi\u0161e se radi o podsje\u0107anju na slobodan pokret za koji smo svi sposobni.<\/p>

Kako tijelo nije odvojeno od na\u0161e psihe, slobodnijim i svjesnijim pokretanjem tijela nam postaje dostupniji i jasniji na\u0161 unutarnji svijet: sve ono \u0161to nije vidljivo, a utje\u010de na na\u0161 \u017eivot. Na kra\u0107im plesnim satovima se primarno bavimo kontaktom s vlastitim tijelom, a na du\u017eim radionicama otvaramo i dublje teme poput djetinjstva i odnosa s roditeljima, vlastite seksualnosti, straha od smrti, rada na specifi\u010dnim emocijama poput ljutnje, straha ili suosje\u0107anja\u2026<\/p>

Ples je za mene najljep\u0161i podsjetnik na mo\u0107 tijela. U svijetu koji je toliko zasi\u0107en informacijama, ples je prostor u kojem se prije svega oslanjamo na znanje i memoriju tijela, gdje kogniciju privremeno zamjenjujemo instinktom,<\/strong> gdje ne tra\u017eimo linearan A-B-C put do unaprijed zadanog cilja, nego pu\u0161tamo da se put odmotava pod na\u0161im nogama, iznena\u0111uju\u0107i nas onime \u0161to \u0107emo na kraju prona\u0107i. A pronalazimo sva\u0161ta: nove senzacije i na\u010din kako boraviti u svom tijelu, nove na\u010dine uspostavljanja kontakta s drugima, upoznavanje i ekspresiju osje\u0107aja za koje nemamo prilike u svakodnevici, nove uvide, razumijevanje i nadahnu\u0107a\u2026 I u materijalisti\u010dkom svijetu u kojem \u017eivimo, ima ne\u0161to ljekovito u tome da nam ples ne ostavlja nikakav materijalni podsjetnik<\/strong> \u2013 nije slika koju mo\u017eemo objesiti na zid ili objaviti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, nema muzike koju mo\u017eemo poslije slu\u0161ati, niti teksta koji mo\u017eemo staviti na policu s knjigama. Pojavi se, obuzme nas i nestane, a nama ostaje samo osobno iskustvo, zapravo neprepri\u010dljivo drugima.<\/p>

Ovisno o namjeri, ovaj ples nam mo\u017ee biti i tjelovje\u017eba i psihoterapija i meditacija.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Misli\u0161 li da je ikada mogu\u0107e do\u0107i do iscjeljenja samo kroz jedan vid terapijske prakse ili se najbolji rezultati ipak posti\u017eu jednim holisti\u010dkim, cjelovitim pristupom koji obuhva\u0107a tijelo, um, duh, osje\u0107aje\u2026?<\/strong><\/h4>

Prvo pitanje je kako definiramo iscjeljenje jer to je izraz koji se najvi\u0161e koristi u kontekstu duhovnosti ili osobnog razvoja. Iscjeljenje kao ozdravljenje onoga \u0161to je bilo povrije\u0111eno ili iscjeljenje kao magi\u010dno vra\u0107anje na \u201etvorni\u010dke postavke\u201c kao da povrede nikada nije ni bilo?<\/strong><\/p>

Kada ljudi krenu na psihoterapiju, naj\u010de\u0161\u0107i povod su odre\u0111eni simptomi koje \u017eele ubla\u017eiti ili ukloniti. U kontekstu psihoterapije, cilj nam je ozdravljenje kao ubla\u017eavanje ili nestanak simptoma, povratak funkcionalnosti, a u tjelesnoj psihoterapiji put do toga uklju\u010duje rad na svim potrebnim razinama. Ako pri\u010damo o tjelesnom iscjeljenju, npr. slomljene ruke, nije nu\u017eno baviti se emocijama, stavovima ili duhom da bi ruka zacijelila. Iscjeljenje psihe ipak zahtijeva kompleksniji pristup.<\/p>

Kada se povrijedimo, \u010dekamo da povreda zacijeli, da ono \u0161to je bilo slomljeno\/povrije\u0111eno, opet postane cjelovito. Dio nas koji je bio slomljen mo\u017ee opet postati sna\u017ean i zdrav, ali ne\u0107e biti magi\u010dno iscijeljen kao da se lom nikada nije desio.<\/p>

Kako je rekao poznati psihijatar Irvin D. Yalom: \u201ePrije ili kasnije moramo odustati od nade u bolju pro\u0161lost.\u201c<\/em><\/strong> I u toj ranjivosti i krhkosti na\u0161eg ljudskog stanja ima puno ljepote.<\/p>

Cilj psihoterapije je upoznati, prihvatiti i integrirati sve \u0161to nam se dogodilo i onda uklju\u010div\u0161i sve to u svoj \u017eivot, mo\u017eemo nastaviti sa \u017eivotom na nekoj drugoj, za nas kvalitetnijoj razini. A za to je naj\u010de\u0161\u0107e potrebno adresirati sve razine na\u0161eg bi\u0107a: tijelo, osje\u0107aje, um, volju i duh.<\/strong><\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Foto: Marin Toma\u0161<\/p>

Ako se netko premi\u0161lja oko polaska na psihoterapiju i ne zna koju metodu bi odabrao, \u0161to bi preporu\u010dila osobi? Otkuda krenuti i kako znati koji pristup daje najbolje rezultate?<\/strong><\/h4>

Mo\u017eete se raspitati o osnovnim postavkama svakog psihoterapijskog pravca koji vas zanima i odabrati onaj koji vama u ovom trenutku ima najvi\u0161e smisla. Zatim unutar tog pravca suziti odabir na par terapeuta s kojima vam se \u010dini da biste dobro rezonirali. Ako imate preporuku, jo\u0161 bolje.<\/p>

Uzmite u obzir da ste najva\u017eniji sastojak terapije \u2013 vi.<\/strong> Specifi\u010dnost psihoterapije je u tome da je upravo va\u0161a motiviranost i anga\u017eman va\u017ean klju\u010d za uspjeh jer ako dolazite zato \u0161to to od vas tra\u017ei \u010dlan obitelji ili zbog puke znati\u017eelje, rezultati vjerojatno ne\u0107e biti tako dobri kao kada dolazite jer imate jasan cilj i spremni ste unositi promjene u svoj \u017eivot.<\/p>

Nekad ljudi biraju smjer ili terapeuta \u010diji pristup im je izazovniji jer misle da \u0107e tako br\u017ee napredovati. Iako to nekad funkcionira, baza kvalitetne psihoterapije je povjerenje i osje\u0107aj sigurnosti. Na takvim temeljima \u0107e i eventualni transferi i nezadovoljstva biti kvalitetnije razrije\u0161eni i integrirani.<\/p>

Nemogu\u0107e je re\u0107i koji pristup daje najbolje rezultate jer ljudska psiha nije mjerljiva tvar koja u istim uvjetima uvijek isto reagira. Ista re\u010denica koju terapeut izgovori, mo\u017ee jednoj osobi stvoriti osje\u0107aj sigurnosti i olak\u0161anja, a drugoj izazvati oprez i sumnji\u010davost. Zato odaberite terapeute s kojima se osje\u0107ate sigurno i podr\u017eano,<\/strong> educirajte se oko toga \u0161to je prihvatljivo u terapiji, a \u0161to ne (kako biste prepoznali eventualno prela\u017eenje granica) i nemojte se bojati iskreno i otvoreno komunicirati s terapeutom oko svega pa i vlastitih nezadovoljstava terapijom. Kvalitetan terapeut \u0107e znati raditi s time.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Kada ne radi\u0161 terapije gdje te mo\u017eemo prona\u0107i? Koje su to stvari u \u017eivotu koje u tebi izazivaju glimmere (onaj osje\u0107aj odu\u0161evljenja i dje\u010dje radosti)?<\/strong><\/h4>

Trenutno vi\u0161e radim edukacije i supervizije od terapija, a kad nisam u tim ulogama:<\/p>

Priroda. Od boravka u mojoj kamenoj oto\u010dkoj ku\u0107ici uz more, preko kretanja \u0161umom ili d\u017eunglom, do biljaka u vrtu ili u mom dnevnom boravku, kontakt s prirodom je moj happy place. Vratiti se nakon nekog vremena prirodi i vidjeti da se tamo sve i dalje brine za sebe, da postoji ve\u0107i ritam koji nas kre\u0107e bez na\u0161eg truda i meni daje osje\u0107aj da mu pripadam. Toliko je ljepote uvijek prisutno kad smo u prirodi.<\/p>

Ples. Svaka plesna dvorana je povratak doma. Obo\u017eavam pustiti da samo tijelo pri\u010da, da me ples potpuno preuzme i da nikome ni\u0161ta ne trebam interpretirati\u2026<\/p>

Putovanja. Do\u0107i na novo mjesto, vidjeti \u0161to je drugima \u201enormalno\u201c i inspirirati se time, isprobati sve \u0161to ta kultura nudi, prepoznati sli\u010dnosti me\u0111u ljudima koji izgledaju i govore druga\u010dije od mene, prepoznati da smo dio iste vrste\u2026 Osjetiti da bilo koje od mjesta koje sam posjetila mogu opet prizvati, da su ti mirisi, zvukovi i okusi ostali u meni.<\/p>

Prijatelji. Onih nekoliko meni posebnih ljudi za koje \u0107u uvijek odvojiti vrijeme pa i u najve\u0107oj gu\u017evi jer znam da \u0107e me kontakt s njima uvijek inspirirati, nahraniti, nasmijati\u2026<\/p>

Meditacija. Moment kad sjednem na svoj jastuk, nevidljivi prekida\u010d napravi klik, a tijelo i um odahnu.<\/p>

Ma \u017eivot je glimmer kad ga tako \u017eivim \"\ud83d\ude42\" Moja debela bijela ma\u010dka, poezija, upaljene lampice na sivi zimski dan, buket ru\u017ei\u010dastog cvije\u0107a koji si redovito poklonim, nova muzika koju slu\u010dajno ulovim u prolazu\u2026 Zadnje tri-\u010detiri godine su mi bile vrlo te\u0161ke, ali sad imam iskustvo da i u najgorim procesima, kao \u0161to je bila bolest i smrt moje majke, postoje momenti gotovo neizdr\u017eive ljepote i ljubavi. Jednom kad sam \u201ena\u0161timana\u201c na prisutnost i svjesnost, ti bljeskovi postaju vidljiviji i dragocjeniji.<\/p>

\"\"<\/a><\/p>

Na po\u010detku smo nove godine. Kakav svijet \u017eeli\u0161 vidjeti u 2025.?<\/strong><\/h4>

Nenasilan. Svjestan. Dobronamjeran.<\/p>

Ali s obzirom na to da u zadnjih 5000 godina vjerojatno nije postojao period u kojem barem neki dio planeta nije bio u ratu, podsje\u0107am se da jedino mjesto nad kojim imam kakvu-takvu mo\u0107 je moj \u017eivot. Mogu se i dalje truditi da u svom \u017eivotu njegujem te kvalitete i da budem zahvalna kad prepoznam da uop\u0107e nisam sama u tome.<\/p>

I za kraj, \u0161to za tebe zna\u010di biti dobro?<\/em><\/strong><\/h4>

Biti poput cvijeta koji raste u pukotini asfalta: sretna \u0161to imam svoje mjesto pod suncem i odlu\u010dna da na njemu cvjetam.<\/p>

Kako ka\u017ee poljski pjesnik Czes\u0142aw Mi\u0142os u pjesmi Dar:<\/em><\/p>

Tako sretan dan.<\/em>
Magla se rano digla, radio sam u vrtu.<\/em>
Kolibri\u0107i su se zaustavljali nad cvijetom kozje krvi.<\/em>
Na zemlji nije bilo stvari koju bih \u017eelio imati.<\/em>
Nikoga nisam poznavao komu bi vrijedilo zavidjeti.<\/em>
\u0160to se zla dogodilo, zaboravio sam.<\/em>
Nisam se sramio misliti da sam bio ono \u0161to jesam.<\/em>
Nisam osje\u0107ao u tijelu nikakva bola.<\/em>
Uspravljaju\u0107i se, vidio sam modro more i jedra.<\/em><\/p>

Foto: Indira Juratek, Marin Toma\u0161<\/p><\/div>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako tijelo pamti na\u0161e emocionalne do\u017eivljaje i kako ih kroz psihoterapiju mo\u017eemo osloboditi? Enesa Mahi\u0107, psihologinja i edukatorica tjelesne psihoterapije, ve\u0107 vi\u0161e od dva desetlje\u0107a istra\u017euje ovu povezanost kroz rad s klijentima i edukaciju budu\u0107ih terapeuta.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":19393,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-19305","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19305","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19305"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19305\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19398,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19305\/revisions\/19398"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/19393"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19305"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19305"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/cir-icbp.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=19305"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}